Kiši cijeli dan, sjeta ubija, obavio barem uspješno tržnicu, našao po narudžbi kupinovo crno, 0,75 litara kao kg gavrilovićeve pancete na akciji, zanimljivo, kod Gavrilovića uvijek red i gužva, danas nikog, bez čekanja malo jezika, zimske, spomenute pancete. Čekajući bus sjetih se da ništa nisam fotkao, jen, dva, tri klika u razmaku od par minuta, bit će dosta, tek doma sam skužio da je jedan model upao u sva tri kadra, bila je otprilike naciljana samo prvi put uz curu iza nje znatiželjno otvorenih očiju.
Doma nakon bogatog doručka palim komp, razočarenje, bijes, ludilo. Idući vikend smo trebali provesti na sindikalnom skupu u Svetom Martinu, pripremio zapažanja, organizirao se, poslao mailom upit za Jina, nisam dobio odgovor, naša profesionalnost, zvao, lik će se raspitati zašto mi nije odgovoreno, a kolegica će me nazvati oko upita, nije nazvala, u međuvremenu na njemačkom portalu nalazim da su ljudi bili tamo ovog ljeta, 80 kuna dodatno platili za psa, nešto više od 10 eura koliko je inače maksimalna cijena na njemačkom području, ali dobro, poslije ponovo zvao, drugi tip govori da je čuo za upit, pas mora imati do 10 kg (ok, Jin je tu negdje, eventualno ga jedan dan stavimo na dijetu), doplata je 110 kuna, ma super, naravno da nas ništa ne može iznenaditi, za Hrvatsku je ogroman korak naprijed da pas može biti uz nas. Vidim onda na Andreinom blogu se spominje Međimurje, neki natječaj, kad ono besplatan boravak za blogere u Svetom Martinu, vidim na naslovnici reklamu, super, još pride upoznamo neke nove blogere i naoštrio se, jedva čekam i stiže mail o otkazivanju sindikalnog skupa
Nastavljamo s bijednom kišnom svakodnevnicom i novim plitkim podmetanjima nogu od strane onih koji nemaju pametnija posla.
Tak će mi samo jednom otkazati život iako plaćam i više nego redovito.