Slabo je nekako bila obilježena dvadeseta godišnjica smrti Bukowskog. Meni je to proletilo, događaj kao iz nekog proteklog života, sjećam se da smo ga te ratne godine u mom potkrovlju drugarica, još dvije cure i ja obilježili ritualnim šišanjem, lutka koju smo napravili imala je lijepu šarenu kosu. Meni je tad kroz glavu kružila njegova pjesma o muhi koja se odjednom pojavila u hermetički zatvorenoj sobi dok je pisao, tako će se jednom došuljati i smrt.
Cura za obližnjim stolom jučer je pila pivo, dva su pala jučer dok smo ručali. I naše cure su bile opuštene, eksperimentirale sa svim i svačim znajući da im je svijet pod koljenima, i bio je.
Ovu je izgledalo nemoguće bez dopuštenja fotografirati, ali eto ja sam čitajući Bukowskog naučio i prolaziti kroz zidove tako da smo i to uz desert obavili, bilo je slatko.
< | travanj, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |