Novi foto post: Ruže u prvom planu

Neboder bdije
dok oluja luduje
čuva nam ruže.

Fenomenalno (link za one koji znaju šah)
Kad je počelo europsko prvenstvo u šahu, žena je imala rejting, koji sam ja imao kad sam prestao s natjecateljskim šahom. Kad završi europsko prvenstvo imat će rejting, kakav sam ja imao u davnim uspješnim godinama na vrhuncu šahovske karijere, i tu svaka sličnost prestaje. U šahu pristupom imamo dosta sličnosti, u životu smo u svemu različiti.
Iako je po početnom rejtingu bila valjda oko stotog mjesta, možda i gore, na tablici je trenutno, nakon briljantne pobjede protiv na papiru znatno jače od sebe, dosta visoko. Izabrala je taktiku, kojom sam ja kao dječak pobijedio velemajstora Kurajicu, igrati striktno na remi, te je u nešto boljim pozicijama za sebe, isti nudila, i logično, prihvaćan je, nitko nije lud u nešto slabijoj poziciji ne prihvatiti, osim ako je zbilja nevjerojatna razlika u kvalitetu, kao između tada velikog velemajstora i malog mene, no i najveći donose pogrešne odluke, ako se situacije dovoljno zakompliciraju.
Igrom slučaja pratio sam ovu partiju od kritične pozicije, kad je Grkinja već bila s dva pješaka manje, i logično krenula u ludi napad žrtvama, takvi se napadi, ako nisi stroj, nikad ne mogu precizno izračunati do kraja. Na početku sam mislio da će hrabro izgubiti, što se meni često događalo, no favorizirana majstorica se bezobrazno hladnokrvno branila, uzimajući i ono, što se očito ne smije, tad sam znao da se ovo može i dobiti, ali priznajem, nisam vidio efektan završni udarac, žrtva uz sve i topa, za pločom bih vjerojatno ponesen igrom vidio.
Grkinju sam predstavio na foto blogu , na kojem dodajem u postu nove fotografije.
Postoje te žene jakih osobnosti, koje mi nisu na prvu simpatične, čak pomalo odbojne, nešto poput Nine Hagen, ali su izuzetno efikasne u detekciji pristojnih luđaka (nije u prenesenom značenju), kojima smo okruženi. Mene svaki put u komentarima iznova iznenadi ta erupcija primitivnog seksizma muškaraca sasvim pristojnih profilnih fotografija, na koju ona ležerno odgovara. To je ona greška, koju su stari ratnici poput blogera Morskog ovdje činili pokušavajući komunicirati s Mirkom, te žene koje su nastavljale s pokušajima preodgoja latentnih nasilnika. I Grkinju je uspjela isprovocirati naravno žena, koja je aludirala na silikone u njenom tijelu, na što je ova odgovorila, da nije sretna, ali da se različitim ženama masno tkivo gomila na različitim mjestima, na što je provokatorica nastavila s nabrajanjem fizičkih manjkavosti i tek tu se šahistica odrekla daljeg dijaloga.
Meni je inače skrenula pozornost na sebe raznim frizurama i dendijevskim odijevanjem, uvijek na rubu dopuštenog, kao i nastupima za muški provincijski šahovski klub, igrajući protiv muškaraca.
Fotkala se često s poslušnim papagajem na ramenu i ja bih se uvijek sjetio nekih papagaja iz moje okolice, koji su nekad iskoristili nemarnost vlasnika i odletjeli u slobodu, točnije rečeno, gotovo sigurnu smrt.

Anketa jutros na twitteru, već par dana kruži društvenim mrežama, mislim da je u originalu pitanje, boji li se žena u šumi više susreta s medvjedom ili s nepoznatim muškarcem? Zgodno se nadovezuje na post @Galaksija reklamiran na naslovnici o ovoj nezgodnoj temi. I u mojoj generaciji je bilo inteligentnih djevojaka, koje su se zaljubljivale u nasilne muškarce, koje su vjerovale u misiju promjene nasilnika, neke bi i rodile dijete, koje sad redom, nakon rastanka, samohrano odgajaju. Tu je ipak sitna, ali bitna razlika, u onom mnogo seksualiziranijem društvu (za razliku od današnjeg ne baš čedni Playboy, Start, Erotika, Cosmopolitan...na dohvat ruke), je to ipak bio čudan, ali ipak izbor nekih žena, danas se žene boje svih nepoznatih muškaraca ili?
Iris
@Thaumantis (argumenti zašto je bolje sresti medvjeda)
·
1. Napadi medvjeda su puno rjeđi od napada muškaraca.
2. Ako te medvjed napadne svi će ti vjerovati da te stvarno napao.
3. Nitko te neće pitati što si nosila na sebi kad te medvjed napao.
4. Nitko neće komentirati da nisi dovoljno jasno iskomunicirala medvjedu da ne želiš biti napadnuta.
5. Medvjed sigurno nije hrvatski branitelj pa da mu to bude olakotna okolnost.
6. Nećeš morat provest desetljeće s medvjedom na sudu.
7. Ako se praviš mrtva medvjed te vjerojatno neće dirnuti, ali u slučaju muškarca to im je praktički pristanak.
8. Medvjed ni u kojem slučaju neće pronaći tvoju obitelj i prijatelje i zaprijetiti im.
9. Medvjed sigurno nema vezu na policiji ili na sudu. Tata mu nije visokopozicionirani član HDZ-a.
10. Medvjed će te napasti jer ne zna bolje, a muškarac će te napasti iako zna za bolje.

Evo, uspješno po kiši obavili popodnevnu šetnju, izuzetno sam zadovoljan kako je sve ovo prošlo. A sad onaj planirani post za danas, neću čekati još godinu dana, planirao sam svoj izbor i obrazložiti, previše sam ipak energije potrošio danas, slijedi samo nabrajanje:
Pet knjiga koje su jako utjecale na mene, a nisu beletristika:

1. Sloterdijk: Kritika ciničkog uma
2. Feyerabend: Protiv metode (ja prevodim "Protiv metodske prisile", ali kod nas je ovako prevedeno)
3. Nietzsche: Tako je govorio Zaratustra
4. Camus: Pobunjeni čovjek
5. Proll: Hans und Grete/ Dnevnici Thomasa Manna/Maxa Frischa (tri ravnopravna naslova, sve jako različito)

Beletristrika:

1, Böll: Biljar u pola deset
2. Hesse: Stepski vuk
3. Bukowski: Zabilješke starog pokvarenjaka
4. M.Walser: Odbjegli konj
5. Böll: Gledišta jednog klauna/ Sallinger:Lovac u žitu/ Christiane F.: Mi djeca s kolodvora Zoo

Hladno jutro, kiša napokon stala, Jin i ja u uobičajenoj šetnji. Razmišljam o glupostima, kako je Katarina u Rijeci ipak dobro prošla, jedina je bila bez organizacije iza leđa, lokalni RF se samoraspustio nakon sukoba koncepcija s njom, za štandom osim nas nečlanova svježi član, mladi intelektualac iz Kastva te žena iz Münchena, u Puli gdje ima jaku organizaciju, isto manje od 4%, ljude ne zanimaju programi, ne zanimaju organizacije, samo pojedinci, osvojila je znatno više preferencijalnih u Rijeci i od čelnice Možemo i Peđe, a opet smo svi nezadovoljni, političari su ponavljali po medijima mantru o bacanju glasova, uspjeli u tome, i ooop. Šok u trenu!
Ne znam koliko mi je skratilo život, ali to je najmanje bitno. Jin se cijeli život uporno voli kretati po rubovima. Ispočetka smo ga nasilno micali, vremenom se navikli na to, kao da je to nešto najnormalnije i tako svih ovih skoro 12 godina. Danas je trava bila mokra i klizava, jednom se jutros oskliznuo blizu kuće kod prve male nužde, to me nije nimalo upozorilo. Nastavio je kao mladić juriti niz stube, cilj mu je bila jedna od mlađih cura, koja se tjerala, no on je odlučio malo pronjuškati i kod kuće svoje stare Lili. Njuškao, krenuo se spuštati tamo gdje i ona obično ide i proklizao.
U sekundi sam ga vidio kako pada i dobiva ubrzanje prema betonu dolje, s distance shvaćam da je možda i sreća da je bila tolika visina, u trenu sam donosio odluku, zaustavit ga s mogućnošću gušenja ili pustiti da se polomi. Odabrao sam prvo, da bih odmah u trenu i pustio, doskočio je i ostao zbunjen stajati, dok sam ja zaobilazno jurio do njega, te ga smetenog uzeo u naručje, ponavljajući, jesil dobro..., te ga spustio, on je i dalje stajao na mjestu, očito i on strašno iznenađen. Stajali smo tako, on je otresao glavom, okrenuo se i odlučno uzbrdo pojurio prema ipak ne tako blizu kući, stao je samo čekajući da ja uspuhan otvorim kapiju.
Družio se malo samnom u dnevnom boravku, sad je otišao u svoj krevetić u zamračenoj spavaćoj sobi, gdje drugarica još spava.
Pokušavam se prisjetiti, od onog jablanačkog refula, o kojem sam više puta i ovdje pisao, ne pamtim sličan šok. A zamaramo se totalnim bedastoćama i mislima, jesmo li dali sve od sebe, za koga molim lijepo, možda neke imaginarne ljude?!

Stavio sam jutros na fejs status "Dobro je, nema manjeg zla", vrlo brzo sam ga povukao, jer su ljudi živčani i nemaju volje za zezanjem, pogotovo spontanim igrama riječi. Uglavnom, tko god pobijedi, a možda je i pobijedio, jutros sam preskočio domaće portale, a na fejsu su na mojoj lajni bili uglavnom jučerašnji, te tek tri nova slabija noćašnja potresa, koje smo Jin i ja prespavali, te kod mojih šahistica, ili europsko prvenstvo na kojem, više ili manje uspješno sudjeluju, ili simpatije prema nevjerojatnom uspjehu mladog Indijca Gukesha, koji je pobijedio na izuzetno jakom turniru kandidata i sa 17 godina postao najmlađi izazivač svjetskog prvaka u povijesti, a eto, po prognozama će i pobijediti u tom meču. Meni se osobno ne sviđa, ozbiljan je, izuzetno dobre koncentracije, izvrsne pripreme, uvijek racionalan i staložen, ali ja srećom nisam mjerilo, meni je antipatičan bio i onaj proračunati dječak, koji vas je sve oduševio u subotnjem terminu, kad su Gobac, Urban i još dvoje selektirali, do završne veličanstvene pobjede glasovima publike.
Uglavnom još sinoć mi je palo na pamet, zato i ovaj rezignirani status nakon ustajanja, tko god "pobijedi", nevažni resori poput kulture i obrazovanja pripast će vjerojatno DP-u, i ne samo oni.
Inače najbolji američki šahisti Nakamura i Caruana ostali su pola boda iza mladog Indijca, nisu zemljački kalkulirali, kako to Hrvati po natjecanjima obično rade :D

Što se promijenilo zadnjih dvadesetak godina od objave ovog posta. Vidljivo je da sam se popravio u pravopisu, onda nisam mario za ije/je, a tek prije par godina sam počeo trpati zareze u rečenice. U tom pogledu znači ništa korisno nisam naučio, za razliku od napredne mladeži u okruženju, služim se Wordom, koji automatski korigira pravopisne greške.
Čiča, tako smo zvali onog, kojem sam posvetio svoj davni post, sad je definitivno mrtav, jer sam nedavno čitao, koliko godina imaju najstariji muškarci na svijetu. Možda se stekao nakon posta pogrešan dojam, jedina stvar u nastavi, koju sam preuzeo od Čiče, je bila ta, nakon što završimo s obveznim dijelom sata, ne ponavljamo, nego neobavezno ćaskamo, ne nužno o temi, koja se obrađivala.
Prije 20 godina sam u Berlinu bio u maloj "lijevoj" knjižari, na susretu s jednom od rijetkih preživjelih "teroristica" RAF-a prve generacije, koja je pak, nakon odslužene kazne zatvora od 20 godina, završila na slobodi. Pamtim, ništa se ne kaje, nije bilo greške u strateškim razmišljanjima, bilo je u izvedbi, priznaje, propaganda djelima nije bila dovoljna za širu mobilizaciju. kritizirala je Baumanna, koji se meni sviđao, i anarhističku ekipu, zbog neozbiljne malograđanske antikapitalističke analize i načina života, revolucionarna promjena svijeta nije dječja igra, a anarhisti su se raskalašno igrali.
Iako cijenim dosljedne osobe, taj susret je utjecao na mene i osvijestio me u suprotnom smjeru, ovi su poput pravih kršćana utjehu tražili u nekoj dalekoj budućnosti.
Te godine sam u jednoj legaliziranoj isto berlinskoj"zaposjednutoj kući" pio izvrsnu ravnogorsku rakiju, bio sam gost dvije nekadašnje Šuvarove studentice, koje su izuzetno cijenile svog profesora, a 2004. radile na jednom berlinskom institutu. Zatekla ih je vijest o profesorovoj smrti, odmah je tamo krenula glasina o mogućem trovanju, ja sam konstatirao da ne vjerujem, znam da ga je neki ustaša svojevremeno nokautirao u centru grada, ali ovo ne.
Urezao mi se u sjećanje kod njih i WC s tušem i kadom u međukatu, bez vrata, unutra je bila i telefonska govornica u funkciji :D

Nakon odbijanja igre ukrajinske dvostruke svjetske prvakinje i gubitka titula, te solidariziranja američke prvakinje i još nekih igračica, zaoštrilo se pitanje dress coda u ženskom šahu. Naime natjecanje se odvijalo u Saudijskoj Arabiji i natjecateljke su u turnirskoj dvorani morale nositi pokrivala za glavu, većina je to ležerno prihvatila, kao što i inače većine u životu sva ograničenja manje ili više ležerno prihvaćaju, ali eto, nikad sve/svi.
Jučer je počelo žensko europsko prvenstvo u šahu u Grčkoj, moja grčka favoritkinja u svakom pogledu Zetta Grapsa, nema realnih šansi za biti među prvih deset, ali se već, kao i dosta puta do sada, istakla svojom osobnošću. Ona uglavnom nastupa u natjecanjima za mušku ekipu svog kluba i igra protiv muškaraca, što je dopušteno, ali se ne prakticira prečesto. Sad je jednom fotografijom na društvenim mrežama, vidi na mom foto blogu svečano obećala da će se ovaj put pridržavati dress coda. Linkovi na dress code i najbolju partiju prvog kola su u rečenicama na foto blogu, u toj partiji moja frendica Maria Manakova, s kojom sam se prošle godine družio na osmomartovskom turniru u Rijeci, bilo na blogu, efektno pobijedila jednu od favoritkinja, igračicu s titulom muškog velemajstora. Na moju poruku s čestitkom brzo mi je uzvraćeno virtualnim srcem :P

Marco Polo se naziva novi sporazum o gospodarskoj suradnji, kojeg su potpisala talijanska ultradesna premijerka i komunistički kineski leader, Kina tako poslije Njemačke ponovo postaje najveći talijanski gospodarski partner. Sve se to odvija u godini u kojoj se u Italiji obilježava 700 godina od smrti poznatog trgovca i putopisca.

Guglao sam, još uvijek postoji hotel Marko Polo u Korčuli, u kojem sam jedne ratne godine proveo maturalac s učenicima, uz eksplozije u daljini. Hotel sad ima četiri zvjezdice, zove se Marko Polo by Aminess, vidim po slovu "k" da je još u hrvatskom vlasništvu. Inače apsolutni hit tog maturalca je bila “Šumica” Ivane Banfić, mene su nekoliko puta legitimirali zbog brade, žalio sam se šefu policije, ispričao mi se, nisu to domaći ljudi, iz Zagreba mu svakakve likove šalju, al neće se, i nije se više ponavljalo.

Šumica

Šetnja poslije

...a imao je kažu tako dobar pršut. Apsolutni heroj ovih izbora, prvog dana kad je došao u DIP predati potpise i bio je u svim medijima, neki mudriji su zaključili da to i nije baš tako pametno i zaboravilo se na njega, koji je obilazio izbornu jedinicu i častio se s mještanima, epilog, između 4-5 posto, bliže ulasku u parlament od svih drugih stranaka, koje su ostale vani. On bi se znao pogađati za dobrobit svojih sumještana.
Drugarica i ja kao nestranački kandidati smo nažalost u najtežim izbornim jedinicama dobili veći postotak glasova od stranke, vidim sad na fejsu da je ona sinoć imala status s pozitivnom geografijom, dok sam ja odavno spavao : "Zahvaljujem svojim biračima u Slavonskom Brodu, Vinkovcima, Novoj Gradišci, Andrijaševcima, Garčinu, Jakšiću i Jarmini na ukazanom povjerenju!", ona je uspjela upornošću probiti nenormalnu blokadu i predstaviti se na tamošnjem najvećem, inače potpuno apolitičnom fejs portalu.
Eto, desnica je očekivano pobijedila, prekjučer sam mailao svom prijatelju iz Virovitice, inače simpatizeru DP, analizu članova DP od jednog blogera, koju zanimljivo više ne mogu naći, netragom nestala :D, s kojom se ovaj složio, osim u opisu Penave, kojeg cijeni, njemu je stvar jednostavna, oni su skromni, HDZ će se odreći rodne ideologije i Srba i to je to, imamo vladu, pokušao sam kontrirati s međunarodnom zajednicom i Vujnovcem, on je odgovorio, on je ekonomski, nije etnički biznismen, deja vu, al to će biti to, moj Ričarde, para vrti...
Vratio sam se svakodnevici, nažalost pamtit ću ove izbore po tragičnom događaju kćerke nekadašnje drage školske kolegice, nakon što ju je zdravoseljački samljela horda histeričnih fanatika, nisam je spominjao, ali sam iskoristio princip uz temu za sat razrednika, svi ćete nekad pogriješiti ili samo pogrešno odabrati trenutak neke objave na društvenim mrežama, te će hrpa ograničenih primitivaca navaliti s namjerom da vas uništi, gomile su uvijek željne krvi, najgore što vam se može dogoditi, da se izloženi takvoj histeriji počnete preispitivati, nitko nije vrijedan vašeg života, ponajmanje "hipnotisana gomila".
Dopuna nakon trećeg komentara:
Promijenio sam kategoriju posta. Inače da mu Pernar nije uzeo birača koliko mu je uzeo, Ričard bi uvjerljivo ušetao u sabor, toliko za ozbiljne analitičare...