nedjelja, 19.05.2013.

Tko je ponorio ?

Još jedna generacija kojoj sam četiri godine bio razrednik prošla je eto tu norijadu. Ne pravim se važnim al dok sam ja bio s njima sve je funkcioniralo besprijekorno, brašnili su se međusobno, dan prije su obavili donaciju socijalnoj samoposluzi na koju ih eto svi mediji osvješteno pozivaju. Na fejsu sam vidio poslije fotke dobrog provoda u iznajmljenoj kući u Gorskom Kotaru. S ovom generacijom sam se odlično razumio, pa pogledajte samo boje majica i logo naprijed, ja tu uopće nisam utjecao. Kad sam otišao zabrašnili su pogrešan auto, što će biti rezultat toga vidjet ćemo, greške se u ovom društvu ponekad i plate.
U sustav je kolektivna norijada ugrađena. Kaže mi drugar u šetnji pasa, reci mi samo broj, pusti priču i je li isti na svim listama, ostalo me ne zanima, firma mi još zdrava, a simpatiziram ove što ruše stranice bankarskih baraba.
Nemoj ti meni o slobodi, dosta meni slobode cijeli život.

subota, 18.05.2013.

Upekla šutnja, puca u glavu

Ne šutim, cijeli dan sam vani, cijeli dugi dan, jutros se Jin zajurio za nekom mačkom i nestao, jednostavno u zemlju propao, onda je naletila Rita s kojom se obično igrao, isprljala me nekontroliranim skokovima prije nego što sam joj stigao objasniti ozbiljnost situacije, onda smo ga išli tražiti, njeno lajanje i uznemirenost su urodili plodom. Par godina života više manje, ionako smo na prokletim prostorima osuđenim na glupost i neslobodu.
Samo luđaci mogu potaći napredak u društvima teledirigiranih bedaka, al bedaci se njih boje i to je začaran krug.
Inače uživao sam na terasama kafića trgovačkih lanaca idilično okupanih suncem, danas sam shvatio da mi nitko iz mog inače natprosječno informiranog društva ne zna nabrojati kandidate za župana, za što se zalažu ili barem koliko ih je.
Živili, nasmijao me komentar u proteklom postu o ozbiljnosti drugih političkih opcija.